Fiat Seicento
Fiat

198.jpg

Detalji

  • : Hečbek
  • 1998
  • 2010


Opis

Fiat Seicento (tip 187) je mali gradski automobil proizveden od strane Italijanskog proizvodjaca automobila FIAT. Poceo je da se proizvodi pocetkom 1998. godine kao zamena za Fiat Cinquecento i temelji se na prvoj generaciji Fiat Punta. Seicento se ne razlikuje mnogo od svog prethodnika, zadrzao je iste motore, sasiju i dimenzije, osim duzine, Seicento je duzi za skoro 9cm (ukupna duzina je 3,34 m). Dizajn je slican prethodnom modelu, Seicento je zadrzao 3-vrata i hatchback telo. Poput svojih prethodnika, Cinquecento i Polski Fiat 126 , Seicento je izgradjen u Fiatovoj fabrici u Tychy u Poljskoj. Od 1998. do 2004. godine, proizvedeno je preko 1.1 miliona primeraka. Naziv Seicento dolazi od Italijanske reci za 600. U cast pedesetogodisnjice Fiata 600, 2005 godine Seicento je poceo da se proizvodi pod oznakom 600. Na Euro NCAP-ovim crash testovima, Fiat Seicento jedini je dobio 1,5 zvjezdicu i delimicno je pobedio Rover 100 i Chrysler Voyager-a MPVi, koji su do tada bili najgore pozicionirani u istoriji Euro ncap-a, sto i nije tako cudno, jer je prednji deo auta izuzetno kratak i cuva mnoge komponente Prethodnog modela iz 1991. godine. Primera radi, jos jedan mali automobil, Smart ForTwo (koji ima kraci prednji kraj), zaradio je tri zvezdice na crash-testu. Prva serija Seicenta dostupna je u tri nivoa opreme; Osnovna "S" sa crnim branicima i najosnovnijom opremom i motorom od 899 cm3; 'SX "model, sa malo bogatijom opremom, branicima u boji, elektricnim prozorima, centralnim zakljucavanjem i siberom i "Sporting" nivoom, gde je ugradjivan veci FIRE motor od 1108 cm3, 20 mm nizim trapom i roll barom. Ova verzija imala 13-ice aluminijumske felne, sportska sedista. Abarth styling kit. 1999. godine neki modeli su dobili klima uredjaj, a jedna serija "soleil" dobila je i platneno sklopivi krov. Seicento je dostupan sa dva motora: starim 899 cm3 OHV (40 KS) koji se koristi u prvoj seriji S i SX modela (koji je uklonjen sa zapadno-Evropskog trzista zbog propisa o emisiji izuvnih gasova) i 1108 cm3 (54 KS) motorom koji se koristi u Sporting verziji od lansiranja), opremljen je multi-point ubrizgavanjem goriva od 2001. Postojala je i verzija sa elektricnim motorom "Elettra" (41 KS). 2005. godine Fiat je proizveo akumulator-elektricnu verziju Seicenta, zove Seicento Elettra. Seicento Elettra poseduje 30 kW trofazni asinkroni elektromotor koji se napaja sa 18 olovnih akumulatora od 12V, koji su smesteni ispod zadnjeg sedista. Seicento Elettra je mogao da razvije do 100 km/h (62 mph) i njegov opseg je 90 km Nemacki tjuneri stvorili su posebno izdanje Fiat Seicenta, dodavajuci turbopunjac i sestostepeni menjac i na taj nacin iz fire motora od 1.108 cm3 dobijali su 101 KS. Neki tjuneri su ubacivali i 1.6 motore. Ovaj model automobila je prestao da se proizvodi 2010. godine. Medjuosovinski razmak tockova je 2.200 mm Duzina 3.337 mm Sirina 1.508 mm Visina 1.420 mm Masa praznog vozila 730-750kg Fiat Seicento Van Ako za nesto na nasem automobilskom trzistu mozemo reci da je u poslednjih nekoliko godina znacajno poraslo onda je to prodaja malih dostavnih vozila Ajde da krenemo gradacijski. Kao prvo, automobili iz Torina su kod nas popularni vec decenijama. Pocevci od Topolina, da ne kazemo Fice, domaci ljubitelji narocit afinitet razvili su prema Italijancicima. Dakle, Srbi vole male Fiate. Ali gde je njihov najmanji model trenutno, pa jos u kombi, da ne kazemo van varijanti? Pa, Seicento Van je naravno u vrh popularnosti medju firmama kojima treba malo dostavno vozilo. Da li je u vrhu popularnosti i kada govorimo o vozacima? Pa... mislimo da nije. Zasto? Pa zbog cinjenice da mu fali par santimetara. Iako se "sestotka" upravo ponosi svojim malim spoljnim dimenzijama, kao i nemalim dimenzijama bagaznog prostora, ono na sta smo se jedva navikli jesu dimenzije kabinskog prostora, a posebno papucica gasa, kocnice i kvacila. One su jednostavno preblizu jedna drugoj, pa se lako moze desiti da istovremeno pritisnete gas i kocnicu, sto vam se svakako nece dopasti. Ovo je problem o kom sam pisao i kod Fiat-a 126, Fiata Cinquecento i Fiat-a 600 (Fice). Medjutim, kako cete Seicento Van videti samo kao sluzbeni auto, male dimenzije su nesto na sta ce "sluzbenici" morati da se naviknu. Sa duzinom od 3,3 metra, Seicento predstavlja idealnog gradskog dostavljaca. Za provlacenje i uparkiravanje potrebno je jako malo mesta. Noviji modeli imaju servo pojacivac, bas kao airbag-ove za vozaca i suvozaca. Inace, kabinski prostor odlikuje se minimalizmom i to u pozitivnom smislu reci. Instrument tabla ima analogne pokazivace brzine i nivoa goriva, ispod kojih je smesten digitalni casovnik i brojac predjenih kilometara. Na sredini je smestena kontrola ventilacije ispod koje se nalazi "rupa" za audio uredjaj i to je sve! Mesta za odlaganje manjih i vecih "sitnica" ima sasvim dovoljno, a posebno je veliki prostor ispred suvozaca, koji ima i dodatni pretinac. Doduse, u modelima sa suvozackim airbagom, ovaj prostor ne postoji. Slicno resenje smo videli kod prve generacije Punta. Siecento se moze pohvaliti velikim i funkcionalnim zadnjim delom, sa tovarnim prostorom zapremine od preko 800 litara. Ispod haube smesten je benzinac radne zapremine od 1,1 litra i 54 KS. Iako skromnog obtnog momenta od samo 88 Nm, Siecento lako stize do 80 km/h. Na autoputu dostize i preko 120 na sat, ali ipak mislim da su brzine od oko 100 km/h njegov optimalni maksimum. Kao prvo, zbog bocnog vetra, sa kojim se Seicento i ne "mirise" najbolje, kao drugo, pri velikom opterecenju, cenimo da mu malo vise treba da bi se zaustavio. Inace, snaga se prenosi na prednje tockove preko 5-stepenog menjaca, koji je sasvim dobro odradio svoju ulogu. Jos jedan ne bas dobar prijatelj malog Italijana su i krivine. Pazljivo i sa prilagodjenom brzinom ulazite u bilo koje ostrije skretanje. Za grad Zvucna izolacija, posebno zadnjeg dela ne postoji, tako da cete slusati veoma zanimljive zvuke u toku, npr. "kisne" voznje. Siecento jednostavno nije performer, on je mali i uvek potrebni "sljaker". Fiat Seicento je zamenio Cinkuecento model, preuzeo je vecinu resenja i opsti koncept karoserije. Izgleda moderno, ali i dalje ima samo troja vrata i slicnu kolicinu prostora unutar modela kao prethodni model. Fiat Seicento radi savrseno, ali pod odredjenim uslovima. Pre svega, morate da zapamtite da je ovo tipican gradski automobil mali, pokretan, lako se parkira. Pogodan za putovanje dvoje ljudi u prednjim sedistima. U zadnjem delu je skucen i prtljaznik ima kapacitet od samo 170 litara. Svi oni koji, zbog malih novcanika hoce da kupe Fiat Seicento i da ih tretiraju kao porodicni automobil na kratkim i dugim relacijama, bice razocarani. Pristup zadnjim sedistima je tezak, nema dovoljno prostora za duza putevanja. Samo jedan tip karoserije i dve varijante motora. Zagovornici malo zivlje voznja imaju sportsku verziju – Sporting. Fiat Seicento je evolucija prethodnog Cinkuecento. Sa istim slabostima koje je njegov prethodnik vukao tokom svoje karijere, ukljucujuci i neke probleme sa 0,9 motorom i problem sa menjacem. Seicento je napredovao tokom svoje karijere, sto se tice kavaliteta. Uz mali budzet ne mogu se priusti mnogi zahtevi. Fiat Seicento je jedan od automobila koji mogu da posluze kao prvi auto sasvim dobro. To u tom pogledu nije najbolji auto koji mozete kupiti, ali drugi vise popularni modeli su cesto jednostavno skuplji. Fiat Seicento je mali automobil kompaktniji od vecine svojih konkurenata (duzina 3,34 m, sirina 1,51 m, visina 1,45 m) i sedista za cetiri osobe. Pravi Fiat-ov gradski automobil, dobra vidljivost, optimalna upravljivost zajedno sa krugom okretanja od 8,8 metara. Gepek Fiat Seicento ima kapaciter 170 litara, obaranjem zadnjih sedista ima 800 litara. Fiat je promenio dozvoljeni broj ljudi u kolima sa pet na cetiri, tada. Fiat Seicento spoljne dimenzije su slicna Cinkuecento. Izgled je takodjer aludirao na stariji model automobila, ali karoserija ima mnogo blaze linije. Najvise je slican svom prethodniku, zadnjim svetlima. Da bih povecao prodaju, kroz sve godine proizvodnje Fiat je objavio cak 29 razlicitih verzija opreme (ukljucujuci VAN), koji obicno nisu mnogo drugaciji jedna od druge. Instrument tabla skriputavog zvukova je napravljena od jednog komada. Posle 2005. unapredjen je kvalitet plastike. Verzija 900 cm3 moze biti interesantna onim koji koriste Fiat Seicento za kratke voznje po gradu. 0,9 je uklonjen iz ponude 2004. Koristi lanac za pogon motora, nema vecih kvarova, ali ni impresivan ucinak ili ekonomicnu potrosnju. Preuzet je iz modela Cinkuecento. Sredinom 90-ih proslog veka napravljena modernizacija koja se sastoji od ubacivanja ubrizgavanja goriva umesto karburatora. Mnogo bolji izbor je 1.1 motor sa 54 KS., gde se za pogon motora koristi kais. Trosi u proseku 5 do 7 litara benzina na 100 km. Ovo je veoma izdrzljiv motor, radi dobro sa gasnim instalacijama, takodjer je osetljiv na tjuning. Nema problema da izdrzi preko 200 000km, jeftin je za odrzavanje. Preporuka su verzije proizvedene posle 2000, imaju multi-point ubrizgavanje goriva. Ubrzava 810 kg teskog Fiat Seicenta za 14,5 sekundi od nule do 100km/h i daje mu maksimalnu brzinu od 150 km/h. 1.1 motor razvija snagu od 54 KS pri 5000 obrtaja i obrtni moment od 88 Nm na 2750 rpm. Volan je precizan, neki modeli imaju elektricni servo upravljac. Kocnice su takodjer dobrog kvaliteta, cak i bez ABS-a. Vesanje je prosecnog kvaliteta i jednostavnog sklopa,kao i sve u ovom autu. Nema sportskih osobina, a nije ni previse udoban, mada fino apsorbuje neravnine na putu, za vozilo ovolikog medjuosovinskog rastojanja. KVAROVI Fiat Seicento definitivno nije automobil bez problema. Bez obzira na izabrani motora morate racunati sa odredjenim troskovima. Motor sa kapacitetom od 0,9 litara trosi malo vise ulja, a kod motora 1.1 cesto progori dihtung glave motora i ima problema sa bobinama paljenja. Na skoro svakom modelu curi ulje na poklopcu motora, karteru i semerinzima radilice i bregaste. Motor 0.9. Kod curenja ulja iz poklopca ventila, obratiti paznju na curenje izmedju poklopca ventila i usisa na glavi motora. Motor 0.9. Na modelima proizvedenim do oktobra 1998. los dihtung glave motora. Menjaju se od 70 000km do 90 000km. Motor 0.9. Na modelima proizvedeni do jula 1998, nepravilan rad motora. Uzrokovana dezinformacijama iz senzora apsolutnog pritiska. Kvarovi su reseni o trosku Fiata. Rezervoar za gorivo. Na modelima izgradjenih pre septembra 1998, moze da bude problema na cevi za reciklazu benzinskih isparenja. Manifestuje se bukom. Ispravka od strane dilera krajem 1998, zamenom cevi. Najveci trosak je zamena dihtunga glave motor, simptomi - kljucala rashladna tecnost ili gubitak rashladne tecnosti. Problem sa senzorom polozaja radilice, zbog kvara ne mozete da pokrenete motor. Menjac: Na modelima proizvedenim do maja 1998, primecena je povecana buku posle 60.000 km. Reseno u fabrici od maja 1998, promenom zupcanika rikverca. Kvacilo na modelima izgradjenim pre januara 1999, teskoce prilikom promene brzina uzrokovane mehanizmom kvacila. Reseno novim kvacilom od januara 1999. Zastita od korozije je veoma dobra. Rdja pogadja samo najstariji modele. Jednostavno nagriza izduvni sistem i rezervoar za gorivo, kontrolisati rezervar goriva redovno, da ne istruli i pocne da pusta gorivo van. Glasan rad sajle brzinomera u oblasti instrument table znaci da je uskoro treba zameniti. Sigurnosni pojasevi nece da se rolaju, kotrljaju, uvek. Kvarovi alternatora, ventilatora hladnjaka, ECU motora i el.motora brisaca. Zadnja svetla. Kvarovi sijalica, uobicajno. Elektronski kvarovi se desavaju cesto, to je obicno stvar vlage ili prljavstine u jednom od mnogih konektora. Najugrozeniji elemenati su caure zadnjih viljuski. Amortizeri: Dugovecnost donekle ogranicena, manje od 80 000 km, poboljsana od 2002. Vesanje: zbog trosenja guma treba se kontrolisati geometrija trapa, redovno. Problemi sa lezajevima tockova. Na modelima proizvedenim do septembra 1999, oni mogu postati bucni posle 50 000 km posebno u modelima 1998 - 1999. Servisne akcije pocele su sredinom 2000. Bilo je potrebno da se proveri papucica kocnice (moguce pukotine). Krajem 2000. akcija u kojoj su pronadjeni problemi sa kocionim cevima. U prolece 2004. je bio najveci opoziv proizvoda u istoriji Fiat Seicento . U vise od 16 000 automobila proveravano je da li ima korozije i curenja iz rezervoara. Najcesce trazeni polovni delovi su rezervoar za gorivo, jer jednostavno istruli. Pretpostavljam da su pravljeni od loseg i tankog lima. Svaki koji sam skidao i menjao, je istrulio od sredine, pa na dole. Rezervoar ima dosta debelu zastitu, ali iz nekog razloga ta zastita se nekako odvoji od lima i tu udje voda koja nagriza tanak lim i on vrlo brzo istruli. Dosao sam do zakljucka, da bi mnogo duze trajali, da su samo ofarbani nekom osnovnom bojom, jer kad rezervoar dodje u dodir sa vodom, kisom, snegom, blatom i kada se auto vozi, sam vazduh brzo osuzi tu vodu, ali kad ima tu zastitu, koju ima, a to je neka gumasta smesa, onda se voda tu zavuce i treba joj jako dugo da izadje, odnosno da se osusi. Ovo je problem i kod vrata. Ako ste primetili, automobili koji imaju lajsne na vratima, vrlo cesto imaju rdju i tragove trulenja na tim mestima, a to je iz tog istog razloga oko zadrzavanja vode. Voda se zavuce izmedju lajsne i vrata i zbog dugog stajanja, pocinje da nagriza lim. Pored rezervoara, cesto se traze i ventilatori hladnjaka motora, prednji motori brisaca sa mehanizmom, unutrasnji retrovizor, salth-ebl, auspuh, zadnje viljuske, alternator, sedista (narocito zadnja zbog pretvaranja VAN-a u putnicki). Mana ovog auto je i zadnji trap, tacnije silent blokovi u zadnjim viljuskama.